Poslovice29srp_865
1Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka.2Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.3Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.4Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.5Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.6U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.7Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.8Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.9Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.10Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.11Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.12Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.13Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.14Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.15Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.16Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.17Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.18Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!19Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.20Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.21Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.22Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.23Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.24Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.25Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.26Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome.27Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.