Poslovice1srp_865
1Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,2Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,3Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,4Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.5Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,6Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.7Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.8Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.9Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;12Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;13Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;14Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;15Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.16Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.17Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.20Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;21U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:22Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?23Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;26Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;27Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.28Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.31Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.32Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.33Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.