Marku3srp_865
1I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom.2I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.3I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.4I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu.5I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.6I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili.7A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;8I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu.9I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje.10Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.11I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij.12I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu.13I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu.14I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,15I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole:16Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;17I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi;18I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,19I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.20I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.21I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.22A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole.23I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti?24I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;25I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;26I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti.27Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti.28Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:29A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu.30Jer govorahu: u njemu je neèisti duh.31I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu.32I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te.33I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja?34I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja.35Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.