Mateju22srp_865
1I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi:2Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu.3I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi.4Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu.5A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.6A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.7A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.8Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.9Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu.10I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.11Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho.12I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje.13Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.14Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.15Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi.16I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.17Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne?18Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri?19Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac.20I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis?21I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu.22I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.23Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga24Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.25U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.26A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga.27A poslije sviju umrije i žena.28O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.29A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije.30Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu.31A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi:32Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.33I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj.34A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.35I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi:36Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu?37A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.38Ovo je prva i najveæa zapovijest.39A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.40O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.41A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus42Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov.43Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi:44Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?45Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?46I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.