Luki23srp_865
1I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.2I poèeše ga tužiti govoreæi: ovoga naðosmo da otpaðuje narod naš, i zabranjuje davati æesaru danak, i govori da je on Hristos car.3A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajuæi reèe mu: ti kažeš.4A Pilat reèe glavarima sveštenièkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom èovjeku.5A oni navaljivahu govoreæi: on buni ljude uèeæi po svoj Judeji poèevši od Galileje dovde.6A Pilat èuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac?7I razumjevši da je iz podruèja Irodova posla ga Irodu, koji takoðer bijaše u Jerusalimu onijeh dana.8A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da æe vidjeti od njega kako èudo.9I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.10A glavari sveštenièki i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.11A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuèe mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.12I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod meðu sobom; jer prije bijahu u zavadi.13A Pilat sazvavši glavare sveštenièke i knezove i narod14Reèe im: dovedoste mi ovoga èovjeka kao koji narod otpaðuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom èovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite;15A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je uèinio što bi zasluživalo smrt.16Daklem da ga izbijem pa da pustim.17A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.18Ali narod sav povika govoreæi: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;19Koji bijaše baèen u tamnicu za nekakvu bunu uèinjenu u gradu i za krv.20A Pilat opet reèe da bi on htio pustiti Isusa.21A oni vikahu govoreæi: raspni ga, raspni.22A on im treæi put reèe: kakvo je dakle on zlo uèinio? ja ništa na njemu ne naðoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.23A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara sveštenièkijeh.24I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.25I pusti onoga što iskahu, koji bješe baèen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.26I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iðaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.27A za njim iðaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.28A Isus obazrevši se na njih reèe: kæeri Jerusalimske! ne plaèite za mnom, nego plaèite za sobom i za djecom svojom.29Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.30Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.31Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha?32Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim.33I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.34A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.35I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.36A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,37I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.38A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.39A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.40A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?41I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.42I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.43I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.44A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.45I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.46I povikavši Isus iza glasa reèe: oèe! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.47A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreæi: zaista ovaj èovjek bješe pravednik.48I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijuæi se u prsi svoje.49A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.50I gle, èovjek, po imenu Josif, savjetnik, èovjek dobar i pravedan,51On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam èekaše carstva Božijega,52On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.53I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isjeèen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.54I dan bijaše petak, i subota osvitaše.55A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu.56Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.