Luki22srp_865
1Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.2I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.3A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.4I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati.5I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.6I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.7A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;8I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo.9A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo?10A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe,11I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?12I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.13A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.14I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.15I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;16Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.17I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom;18Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije.19I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen.20A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.21Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.22I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje!23I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti.24A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi.25A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.26Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.27Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga.28A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.29I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:30Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.31Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu.32A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju.33A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi.34A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.35I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.36A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.37Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.38A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.39I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.40A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.41I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu42Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.43A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.44I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.45I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,46I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.47Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.48A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?49A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?50I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.51A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.52A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?53Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.54A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.55A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.56Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.57A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.58I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.59I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.60A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.61I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.62I izišavši napolje plaka gorko.63A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.64I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?65I druge mnoge hule govorahu na nj.66I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud67Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.68A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.69Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.70Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.71A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.