Luki20srp_865
1I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama,2I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu?3A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi:4Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?5A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste?6Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.7I odgovoriše: ne znamo otkuda.8A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.9A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena.10I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.11I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna.12I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše.13Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.14A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.15I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda?16Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog!17A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?18Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga.19I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza.20I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.21I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu:22Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne?23A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate?24Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev.25A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu.26I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.27A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga28Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.29Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;30I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;31I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;32A poslije sviju umrije i žena.33O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.34I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju;35A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati;36Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.37A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.38A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.39A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao.40I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe:41Kako govore da je Hristos sin Davidov?42Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,43Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.44David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?45A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem:46Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama;47Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.