Jeremijine tužbalice3srp_865
1Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova.2Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo.3Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan.4Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje.5Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom.6Posadi me u tamu kao umrle odavna.7Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove.8Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju.9Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje.10Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji.11Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me.12Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu.13Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega.14Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan.15Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom.16Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo.17Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro.18I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda.19Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi.20Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni.21Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam:22Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo.23Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja.24Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati.25Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži.26Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje.27Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje.28Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj.29Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja.30Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote.31Jer Gospod ne odbacuje za svagda.32Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje.33Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih.34Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji,35Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim,36Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod?37Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio?38Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega?39Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje?40Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu.41Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima.42Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš.43Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ.44Obastro si se oblakom da ne prodre molitva.45Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda.46Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši.47Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje.48Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega.49Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora,50Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba.51Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega.52Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što.53Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me.54Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh!55Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje.56Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje.57Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se.58Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj.59Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju.60Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle.61Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle,62Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan.63Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma.64Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh.65Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje.66Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.