Jov9srp_865
1A Jov odgovori i reèe:2Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?3Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.4Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?5On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;6On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;7On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;8On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;9On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;10On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.11Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.12Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?13Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.14A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?15Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.16Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.17Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.18Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.19Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?20Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.21Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.22Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.23Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.24Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?25Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.26Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.27Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;28Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.29Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?30Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,31Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.32Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;33Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.34Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;35Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.