Jov3srp_865
1Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.2I progovoriv Jov reèe:3Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!4Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!5Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!6Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!7Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!8Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!9Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;10Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.11Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?12Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?13Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,14S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,15Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.16Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?17Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,18I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.19Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.20Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,21Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,22Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?23Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?24Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.25Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.26Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.