Jov28srp_865
1Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.2Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.3Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.4Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.5Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.6U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.7Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;8Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.9Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.10Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.11Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.12Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?13Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.14Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.15Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.16Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.17Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.18Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.19Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.20Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?21Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.22Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.23Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.24Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.25Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,26Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.27Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.28A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.