Jov23srp_865
1A Jov odgovori i reèe:2Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.3O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,4Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,5Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.6Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.7Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.8Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;9Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.10Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.11Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.12Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.13Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.14I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.15Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.16Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.17Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?