Jov21srp_865
1A Jov odgovori i reèe:2Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.3Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.4Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?5Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.6Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.7Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?8Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.9Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.10Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.11Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.12Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.13Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob.14A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.15Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?16Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.17Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?18Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?19Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?20Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?21Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?22Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?23Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.24Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.25A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.26Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.27Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.28Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?29Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,30Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.31Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?32Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.33Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.34Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?