Jovanu12srp_865
1A Isus prije pashe na šest dana doðe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh.2Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom;3A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira.4Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:5Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?6A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.7A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;8Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.9Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.10A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju;11Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.12A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim13Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.14A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:15Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu.16Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše.17A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.18Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo.19A fariseji govorahu meðu sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.20A bijahu neki Grci meðu onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.21Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreæi: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.22Doðe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.23A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij.24Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:25Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za život vjeèni.26Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga æe poštovati otac moj.27Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zato doðoh na èas ovaj.28Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti.29A kad èu narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anðeo mu govori.30Isus odgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.31Sad je sud ovome svijetu; sad æe biti istjeran knez ovoga svijeta napolje.32I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi.33A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umrijeti.34Narod mu odgovori: mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu èovjeèijemu valja podignuti? Ko je taj sin èovjeèij?35A Isus im reèe: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.36Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.37Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;38Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?39Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija:40Zaslijepio je oèi njihove i okamenio srca njihova, da ne vide oèima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.41Ovo reèe Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.42Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;43Jer im veæma omilje slava ljudska nego slava Božija.44A Isus povika i reèe: ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;45I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.46Ja doðoh vidjelo na svijet, da nijedan koji me vjeruje ne ostane u tami.47I ko èuje moje rijeèi i ne vjeruje, ja mu neæu suditi; jer ja ne doðoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.48Koji se odrièe mene, i ne prima rijeèi mojijeh, ima sebi sudiju: rijeè koju ja govorih ona æe mu suditi u pošljednji dan;49Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta æu kazati i šta æu govoriti.50I znam da je zapovijest njegova život vjeèni. Što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reèe otac.