Dela apostolska11srp_865

1A èuše i apostoli i braæa koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše rijeè Božiju.2I kad iziðe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,3Govoreæi: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.4A Petar poèevši kazivaše im redom govoreæi:5Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na èetiri roglja i spušta se s neba, i doðe do preda me.6Pogledavši u nj opazih i vidjeh èetvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.7A èuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.8A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i neèisto nikad ne uðe u usta moja.9A glas mi odgovori drugom s neba govoreæi: što je Bog oèistio ti ne pogani.10A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.11I gle, odmah tri èovjeka staše pred kuæom u kojoj bijah, poslani iz Æesarije k meni.12A Duh mi reèe da idem s njima ne premišljajuæi ništa. A doðoše sa mnom i ovo šest braæe, i uðosmo u kuæu èovjekovu.13I kaza nam kako vidje anðela u kuæi svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,14Koji æe ti kazati rijeèi kojima æeš se spasti ti i sav dom tvoj.15A kad ja poèeh govoriti, siðe Duh sveti na njih, kao i na nas u poèetku.16Onda se opomenuh rijeèi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi æete se krstiti Duhom svetijem.17Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?18A kad èuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreæi: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.19A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, proðoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreæi rijeèi do samijem Jevrejima.20A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajuæi jevanðelje o Gospodu Isusu.21I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.22A doðe rijeè o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;23Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;24Jer bješe èovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.25Varnava pak iziðe u Tars da traži Savla; i kad ga naðe, dovede ga u Antiohiju.26I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i uèiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše uèenike hrišæanima.27A u te dane siðoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.28I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šæaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija æesara.29A od uèenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoæ braæi koja življahu u Judeji.30Koje i uèiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.